Izvorni kod stranice Gravitacija

{{Klasična mehanika}}
[[datoteka:NewtonsLawOfUniversalGravitation.svg|300px|mini|desno|Dva tijela se privlače uzajamno [[sila|silom]] koja je proporcionalna (u skladu) [[Množenje|umnošku]] njihovih [[masa]], a obrnuto proporcionalna [[kvadrat]]u njihove međusobne udaljenosti.]]

'''Gravitacija''' odnosno '''sila teže''' (od [[Latinski jezik|lat]]. ''gravitas'' - [[težina]]) je fizička [[osnovne interakcije|interakcija]] koja izaziva privlačenje između tela, usled njihove [[masa|mase]]. To je jedna od četiri [[osnovne sile]] koje deluju u prirodi, predstavlja [[sila|silu]] privlačenja između materijalnih tela svih veličina - od atoma do [[planeta]] u [[galaksija]]ma, [[zvezda]] u [[svemir|univerzumu]], itd. Sila teže kojom planeta [[Zemlja]] privlači i drži sva tela na svojoj površini, naziva se '''Zemljina teža'''. Sva materijalna tela poseduju silu gravitacije, ali su te sile daleko manje nego sila Zemljine teže, koja se oseća i na 80.000&nbsp;km udaljenosti od Zemlje. Gravitaciona sila [[Sunce|Sunca]] još je veća, jer Sunce pomoću nje drži na okupu sve planete [[Sunčev sistem|Sunčevog sistema]] koje, usled ove sile, u svom kretanju kruže oko Sunca. Ceo poredak [[svemir]]a zasniva se na gravitaciji.

Tokom istorije pojavile su se mnoge teorije koje su pokušale da objasne ovaj fenomen. [[Njutnov zakon gravitacije|Univerzalni zakon gravitacije]] koji je [[Isak Njutn]] definisao krajem 17. veka izuzetno je jednostavan i odlično aproksimira proračun sila gravitacije (izuzev za brzine bliske [[Brzina svetlosti|svetlosnoj]]), tako da se i danas koristi. [[Newtonov zakon gravitacije]] iskazuje da se svaka dva tijela privlače uzajamno [[sila|silom]] koja je razmjerna [[Množenje|umnošku]] njihovih [[masa]], a obrnuto proporcionalna [[kvadrat]]u njihove međusobne udaljenosti.<ref>"Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref> Po Njutnu se jedinica sile naziva „[[Njutn (jedinica)|Njutn]]“ i obeležava velikim slovom N što je ekvivalentno sa kg·m/s².

Danas prihvaćena teorija gravitacije je ona koju je [[1915]]. predložio [[Albert Ajnštajn]], a to je [[opšta teorija relativnosti]].  Ajnšajnova teorija relativnosti, između ostalog, predviđa da gravitacija usporava [[vreme]]. Ajnštajn je izračunao da jedna sekunda na Zemlji traje 1,000002 Sunčevih sekundi.<ref name="Milošević">[https://www.svetnauke.org/223-gravitacija-i-vreme Ajnštajn za početnike]</ref>

U svetu mikroskopskih veličina, gravitacija je najslabija od četiri osnovne sile prirode. U makroskopskom svetu deluju jedino gravitaciona i [[elektromagnetna sila]]. Za razliku od elektromagnetne, gravitacione je uvek privlačna. Jedna od popularnih oblasti proučavanja u 21. veku je [[kvantna teorija gravitacije]].

== Historija ==

Iako je sila teža stalno prisutna, a već je i [[Klaudije Ptolemej|Ptolemej]] (oko 150.) naslućivao da postoji neka [[sila]] koja je uzrok održavanju [[planet]]a na njihovim stazama ([[Planetarna putanja|planetarnim putanjama]]), trebalo je više od 15 stoljeća da se te dvije pojave međusobno povežu i izgradi pojam gravitacije. Prvi korak u rješavanju problema padanja tijela učinio je u 17. stoljeću [[Galileo Galilei]].<ref name=Ball_Piza>{{cite journal |last=Ball |first=Phil |date=June 2005  |title=Tall Tales |journal=Nature News |doi=10.1038/news050613-10 }}</ref> Matematičkom analizom pokusa napravljenih u [[Pisa|Pisi]], Galilei je utvrdio da je [[ubrzanje zemljine sile teže]] bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva tijela.<ref>{{cite web |author=M.C.W.Sandford |publisher=Rutherford Appleton Laboratory |title=STEP: Satellite Test of the Equivalence Principle |url=http://www.sstd.rl.ac.uk/fundphys/step/ |date=2008 |accessdate=2011-10-14 |archivedate=2011-07-16 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110716165920/http://www.sstd.rl.ac.uk/fundphys/step/ |deadurl=yes }}</ref>

=== Aristotelove pretpostavke ===

[[Aristotel]] je bio ubeđen da je do svih zakona koji upravljaju Prirodom moguće doći samo razmišljanjem, a izvedene zaključke nije bilo potrebno proveravati posmatranjima, tj. eksperimentalno. On je smatrao da „teža tela padaju brže nego lakša.“<ref>http://static.astronomija.org.rs/teorije/relativnost/teorije/prostoraristotel.htm</ref>

Time je stvorena konfuzija oko kvaliteta i kvantiteta među narednim misliocima:
# Kvantitet : uzmimo u ruku jedno telo koje Zemlja privlači. Razdrobimo ga (misaono) u hiljade fragmenata. Svaki fragment ima osobinu težine, što je posledica Zemljinog privlačenja. Težina velikog tela je suma težine svih fragmenata. Dakle, težina zavisi od kvantiteta. 
# Kvalitet : pustimo telo da padne na zemlju. Svaki fragment tela pada jer ga Zemlja privlači, on stiče brzinu nezavisno od ostalih fragmenata. Brzina pada ne zavisi od broja fragmenata, jer su svi oni identični. Ne zavisi ni od ukupne mase tela jer svi fragmenti padaju istovremeno. Brzina pada je dakle kvalitet tela nezavisan od njegovog kvantiteta.

Otuda, iako su intuitivno bliski, pojmovi težine i brzine pada se razlikuju. Kada se ispuštaju predmeti različitog oblika, recimo lopta od pene i od metala istih dimenzija, i kada je putanja pada dovoljno duga, postaće primetno da usled otpora vazduha dolazi do razlike u brzini pada. Galilej je bio prvi naučnik koji je shvatio ovaj razlog.

=== Eksperimenti Galileo Galileja ===
{{main|Slobodan pad}}
[[datoteka:Leaning tower of pisa 2.jpg|mini|desno|[[Kosi toranj u Pisi]] gdje je [[Galileo Galilei]] utvrdio da je [[ubrzanje]] bilo kojega padajućeg tijela konstantno i jednako za sva tijela.]]

[[Galileo Galilej]] je za svoje oglede koristio teške metalne klikere. Ispuštajući ove klikere sa [[Krivi toranj u Pizi|tornja u Pizi]] zaključio je da nema razlike u brzini pada težih i lakših klikera.

Oko [[1604]]. godine, Galilej uočio činjenicu: kada se predmet ispusti, njegova početna brzina je nula, a kada padne na Zemlju, ima brzinu. Zaključak je da se brzina menja tokom pada. Galilej je predložio jednostavan zakon: brzina tela je proporcionlna vremenu koje je prošlo od početka pada: ''brzina = konstanta × vreme''.<ref>[[Galileo]] (1638), ''Two New Sciences'', [http://oll.libertyfund.org/?option=com_staticxt&staticfile=show.php%3Ftitle=753&chapter=109891&layout=html&Itemid=27 First Day] Salviati speaks: "If this were what Aristotle meant you would burden him with another error which would amount to a falsehood; because, since there is no such sheer height available on earth, it is clear that Aristotle could not have made the experiment; yet he wishes to give us the impression of his having performed it when he speaks of such an effect as one which we see."</ref>

Dalje je zaključio (računom koji liči na [[integralni račun]] koji će kasnije otkriti Njutn i Lajbnic) da je rastojanje koju telo pređe pri padu: ''rastojanje = konstanta × 0,5 × vreme²''

Ovu teoriju je potvrdio eksperimentalno koristeći strmu ravan na kojoj su zvona označavala prolazak klikera.

Konstanta koja se pojavljuje u formulama dobiće oznaku ''g'', a njena eksperimentalno utvrđena vrednost je g = 9,81&nbsp;m/s².

Danas je ovaj model primenljiv na [[slobodan pad]] tela u nivou Zemljine površine.

=== Newtonov zakon gravitacije ===
{{Glavni|Newtonov zakon gravitacije}}

[[Isaac Newton]] je povezao Galilejeve zakone gibanja s [[Keplerovi zakoni|Keplerovim zakonima o kretanju planeta]] i, uvevši mehaničku silu u [[astronomija|astronomiju]], 1681. izveo [[opći zakon gravitacije]].<ref>*{{cite book
 | first= Subrahmanyan
 | last= Chandrasekhar
 | authorlink= Subrahmanyan Chandrasekhar
 | title= Newton's Principia for the common reader
 | url= https://archive.org/details/newtonsprincipia0000chan
 | date= 2003
 | publisher= Oxford University Press
 | location= Oxford}} (pp.1–2).  The quotation comes from a memorandum thought to have been written about 1714. As early as 1645 Ismaël Bullialdus had argued that any force exerted by the Sun on distant objects would have to follow an inverse-square law.  However, he also dismissed the idea that any such force did exist. See, for example,
{{cite book | title= From Eudoxus to Einstein—A History of Mathematical Astronomy
 | author= Linton, Christopher M.
 | publisher= Cambridge University Press
 | date= 2004
 | location= Cambridge
 | page= 225
 | isbn= 978-0-521-82750-8
 | ref= Linton-2004}}
</ref> Prema tom zakonu, svaka čestica materije privlači svaku drugu česticu materije [[sila|silom]] koja je razmjerna umnošku njihovih masa, a obrnuto razmjerna kvadratu njihovih udaljenosti i usmjerena prema njihovoj spojnici. To je bio temelj [[Klasična mehanika|Newtonove ili klasične teorije gravitacije]], koju su dalje matematički razradili [[Siméon Denis Poisson]], [[Pierre-Simon Laplace]], [[Joseph-Louis Lagrange]] i [[Jean le Rond d'Alembert]].

U [[nebeska mehanika|nebeskoj mehanici]] dovoljno je pretpostaviti da su [[nebesko tijelo|nebeska tijela]] materijalne točke, koje prema veličini svojih masa uzajamno djeluju jedna na drugu. Međutim, može se dokazati, a to je već i Newton učinio, da svaka kuglasta homogena masa djeluje na bilo koje drugo tijelo istom silom kojom bi djelovala da je sva njezina masa koncentrirana u središtu kugle. Tako se dobiva da je [[sila]] kojom [[Zemlja]] privlači neko tijelo [[masa|mase]] ''m'' jednaka ''F = m ∙ g'', gdje je ''m'' masa tog tijela, a ''g'' [[Ubrzanje zemljine sile teže|ubrzanje sile teže]]:

::<math>g = G \frac{M m}{r_0^2}\ </math>

gdje je:
: ''G'' - univerzalna [[gravitacijska konstanta]] koja otprilike iznosi 6,67428 × 10<sup>−11</sup> [[njutn|N]] [[Četvorni metar|m<sup>2</sup>]] kg<sup>−2</sup>,
: ''M'' - masa Zemlje (kg),
: ''m'' - masa tijela na Zemlji (kg), i
: ''r<sub>0</sub>'' - polumjer Zemlje ([[metar|m]]).

=== Gaussov zakon gravitacije ===
{{Glavni|Gaussov zakon gravitacije}}
[[Carl Friedrich Gauss|Gaussov]] je zakon u biti isti Newtonovom zakonu univerzalne gravitacije. Premda je fizički istovrijedan Newtonovom, brojne su situacije gdje Gaussov zakon gravitacije nudi pogodniji i jednostavniji način izračunavanja nego Newtonov.

=== Einsteinova teorija gravitacije ===
{{Glavni|Opća teorija relativnosti|Prostor-vreme|Zakrivljenost}}
[[datoteka:Spacetime curvature.png|mini|desno|300px|Dvodimenzionalna analogija [[zakrivljenost]]i [[Prostorvrijeme|prostorvremena]]]]

U Newtonovoj teoriji gravitacije osnovni postulati jesu [[apsolutni prostor i vrijeme]]. Međutim, razradivši (1905.) svoju teoriju relativnosti, [[Albert Einstein]] je uvidio da je pojam apsolutnoga vremena, koji je na prvi pogled potpuno logičan, zapravo neodrživ. Da bi se usporedilo [[vrijeme]] između dvaju promatrača u različitim sustavima referencije, potrebno je poslužiti se nekim signalom. Jedini je fizikalno moguć način upotreba svjetlosnoga signala. No kako je [[brzina svjetlosti]] konstantna i neovisna o sustavu promatranja, Einstein je pokazao da vrijeme mora zavisiti o sustavu. Vrijeme je, a prema tome i pojam istodobnosti dvaju događaja, relativno. Tretirajući vrijeme kao varijablu ekvivalentnu prostornim varijablama, Einstein je, slijedeći put što ga je pokazao [[Hermann Minkowski]], izgradio pojam četverodimenzionalnoga prostora – [[Prostorvrijeme|prostorno vremenskoga kontinuuma]]. Geometriju takva prostora određuje [[materija]], a gravitacija je samo posljedica geometrije fizikalnoga prostora. Drugim riječima, gravitacija je samo posljedica činjenice da kontinuum prostorvrijeme nije ravan, nego [[Zakrivljenje|zakrivljen]]. Čestica materije ubačena u svemir ne bi se gibala po pravcu, kako to traže Newtonove jednadžbe, nego po geodetskoj liniji, koja predstavlja vremenski najkraću stazu između bilo kojih dviju točaka u svemiru. Zrake [[svjetlost]]i također se ne šire pravocrtno, nego se i one savijaju u gravitacijskom polju ([[gravitacijske leće]]).

Einsteinova teorija gravitacije prelazi u aproksimaciji u [[Klasična mehanika|klasičnu teoriju]], a kako su posljedice [[Teorija relativnosti|teorije relativnosti]] vrlo malene, to je [[pokus]]om teško dokazati njezinu ispravnost.<ref>{{cite web |url=http://www.black-holes.org/relativity6.html |title=Gravity and Warped Spacetime |publisher=black-holes.org |accessdate=2010-10-16 |archivedate=2011-06-21 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110621005940/http://www.black-holes.org/relativity6.html |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite web |title=Lecture 20: Black Holes—The Einstein Equivalence Principle |author=Dmitri Pogosyan |url=http://www.ualberta.ca/~pogosyan/teaching/ASTRO_122/lect20/lecture20.html |publisher=University of Alberta |accessdate=2011-10-14}}</ref> Dosadašnji eksperimentalno dobiveni podatci, kao npr. oni o odstupanju stvarne putanje Merkura oko Sunca od putanje koju daje klasična teorija, ili pak oni o savijanju zraka svjetlosti u gravitacijskom polju Sunca ([[Crveni pomak|pomak prema crvenomu dijelu spektra]]), u skladu su s Einsteinovom teorijom gravitacije. Einsteinova teorija gravitacije je složena, pa je bilo više pokušaja da se nađu jednostavniji principi na kojima bi se mogla izgraditi teorija gravitacije. Najviše uspjeha postigli su [[George David Birkhoff]] i [[Edward Arthur Milne]]. Također se radi na tzv. [[unificirana teorija polja|unificiranoj teoriji polja]], kojoj je i Einstein posvetio dugi niz godina istraživanja. Ta teorija trebala bi istim jednadžbama obuhvatiti i gravitacijsko i [[elektromagnetsko polje]], ali dosadašnji pokušaji nisu dali zadovoljavajuće rezultate.

=== Gravitacija i kvantna mehanika ===

Nekoliko decenije posle objavljivanja opšte teorije relativnosti, naučnici su zaključili da je ona nepodudarna sa [[Kvantna mehanika|kvantnom mehanikom]]. U teoriji [[Kvantno polje|kvantnih polja]] gravitacija se opisuje kao posledica razmene virtuelnih [[graviton]]a, slično kao što elektromagnetna sila nastaje razmenom virtuelnih [[foton]]a. Ovaj pristup još nije objasnio gravitacione sile na rastojanjima manjim od [[Plankova dužina|Plankove dužine]]. Još neostvareni cilj savremene nauke je da stvori sveobuhvatnu teoriju kvantne gravitacije.<ref name="Randall, Lisa 2005">{{cite book | author=Randall, Lisa | title=Warped Passages: Unraveling the Universe's Hidden Dimensions | url=https://archive.org/details/warpedpassagesun0000rand | publisher=Ecco | date=2005 | isbn=0-06-053108-8}}</ref><ref>{{cite book |last= Feynman |first= R. P. |author2=Morinigo, F. B. |author3=Wagner, W. G. |author4=Hatfield, B.  |title= Feynman lectures on gravitation |url= https://archive.org/details/feynmanlectureso0000feyn_g4q1 |publisher= Addison-Wesley |date= 1995 |isbn=0-201-62734-5 }}</ref><ref>{{cite book | author=Zee, A. |title=Quantum Field Theory in a Nutshell | publisher = Princeton University Press | date=2003 | isbn=0-691-01019-6}}</ref>

== Teorija ==
=== Ubrzanje zemljine sile teže ===
{{Glavni|Ubrzanje zemljine sile teže}}
[[datoteka:Newton Cannon.svg|mini|300px|desno|[[Newtonovo đule]]: ako bi [[top]] na uzvisini ispalio kuglu s brzinom manjom od [[orbitalna brzina|brzine kruženja]] (''v<sub>k</sub>'' = 7,9 km/s) ona bi imala putanju A ili B i pala bi na [[Zemlja|Zemlju]]; ako bi kugla išla brzinom kruženja ona bi imala kružnu putanju C i gibala bi se stalnom brzinom; ako bi kugla krenula brzinom većom od brzine kruženja ona bi putovala po [[elipsa|elipsi]] D; ako bi kugla krenula brzinom većom od [[brzina oslobađanja|brzine oslobađanja]] (''v<sub>o</sub>'' = 11,2 km/s) ona bi putovala po [[hiperbola|hiperboli]] E i napustila bi Zemlju.]]

[[Ubrzanje zemljine sile teže]] (oznaka: ''g'') je [[ubrzanje]] [[slobodni pad|slobodnog pada]] u [[Gravitacijsko polje|gravitacijskom polju]] [[Zemlja|Zemlje]]. Srednja vrijednost na površini Zemlje ([[Morska razina|razini mora]]) iznosi oko 9,81 [[m/s²]], a zbog [[vrtnja|vrtnje]] i spljoštenosti Zemlje ([[geoid]]) mijenja se sa [[zemljopisna širina|zemljopisnom širinom]]. Dogovorom utvrđena standardna vrijednost od 9,80665&nbsp;m·s<sup>&minus;2</sup> koristi se kao [[fizikalne konstante|fizikalna konstanta]] i [[mjerna jedinica]], a označava se kao ''g''<sub>n</sub>, ''g''<sub>0</sub>  ili ''g''.

=== Gravitacijska konstanta ===
{{Glavni|Gravitacijska konstanta}}

Dok je [[mjerenje]] ubrzanja sile teže razmjerno lako izvedivo, to nije slučaj s gravitacijskom konstantom. Ipak, do danas su razrađene mnoge metode kojima se ''G'' može više ili manje točno odrediti. [[Pierre Bouguer]] prvi je pokušao (1740.) pokusom odrediti veličinu ''G'', ali je njegov rezultat bio prilično netočan. Najpreciznije rezultate daje metoda koju je prvi upotrijebio [[Henry Cavendish]] (1798.) u poznatom pokusu s [[torzijska vaga|torzijskom vagom]], koju je izradio John Michell. Danas je prihvaćena vrijednost za gravitacijsku konstantu ''G'':<ref>''Gravitacija'', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23172] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

<math> G = 6,67259 \times 10^{-11} \ {\rm N}\, {\rm (m/kg)^2}</math>

=== Brzina gravitacije ===

Utjecaj je gravitacije u Newtonovoj teoriji gravitacije trenutačan. Međutim u [[posebna teorija relativnosti|posebnoj teoriji relativnosti]] pojam istovremenosti gubi smisao, a i nemoguće je slati informacije brže od svjetlosti jer bi to dovelo do paradoksa, pa se prema [[Opća teorija relativnosti|općoj teoriji relativnosti]] utjecaj prostorom širi [[Brzina svjetlosti|brzinom svjetlosti]]. Eksperimentalno je potvrđeno da je [[brzina gravitacije]] jednaka [[brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]] unutar eksperimentalne pogreške od 1&nbsp;%.<ref>{{cite journal | author = C. Will | title = The confrontation between general relativity and experiment | year = 2001 | journal = Living Rev. Relativity | volume = 4 | url = http://www.livingreviews.org/lrr-2001-4 | pages = 4}}</ref>

=== Gravitacijsko polje ===
{{main|Gravitaciono polje}}
[[Gravitacijsko polje]] je [[potencijalno polje|potencijalno]] [[vektorsko polje]] koje se za svaku točku definira kao sila gravitacije na točkasto tijelo u toj točki podijeljena masom tog tijela. Gravitacijsko polje oko mase ''m''<sub>1</sub> je dano s:

:<math>\mathbf{g}(\mathbf{r})=\frac{\mathbf{F}_g}{m_2}=G\frac{m_1}{r^3}\mathbf{r}</math>

Ova veličina govori kojom silom po jedinici gravitacijsko polje privlači tijelo u nekoj točki prostora određenoj radijvektorom '''r'''. [[Mjerna jedinica]] je njutn po kilogramu (N/kg), a lako se može pokazati da je njutn po kilogramu isto što i [[metar u sekundi na kvadrat]] (m/s<sup>2</sup>), što je mjerna jedinica [[ubrzanje|ubrzanja]]. [[Ubrzanje Zemljine sile teže|Gravitacijska akceleracija Zemlje]] iznosi prosječno 9,80665&nbsp;m/s<sup>2</sup> na površini Zemǉe. Stoga je jakost gravitacijskog polja u nekoj točki prostora jednaka gravitacijskom ubrzanju u toj točki. To je zbog činjenice da su teška i troma masa linearno razmjerne. Ta činjenica se naziva [[princip ekvivalencije|principom ekvivalencije]].

=== Osnovne sile ===
{{Glavni|Osnovne sile}}

Od četiriju poznatih osnovnih sila u prirodi, gravitacija je najslabija, pa je u području [[atom]]a i [[molekula]] potpuno zanemariva prema [[Elektromagnetska sila|elektromagnetskim]] i [[Nuklearna sila|nuklearnim silama]]. U [[svemir]]skim prostranstvima, gdje međusobno djeluju velike nakupine [[masa]], [[Međuzvjezdana tvar|međuzvjezdani plinovi]], [[zvijezde]], [[galaktike]], gravitacija igra važnu ulogu. Astronomska otkrića [[pulsar]]a i [[kvazar]]a i teorije o razvoju zvijezda stavljaju teoriju gravitacije pred nove probleme, kao što su pitanje stalnosti gravitacijske konstante tijekom vremena, mehanizam gravitacijskoga kolapsa koji uzrokuje energetsku degeneraciju zvijezda. Kod gravitacijskoga kolapsa, sile zvjezdane gravitacije posve nadjačaju sile pritiska zračenja i zvijezda se sve više sažimlje. Nakon porasta gravitacije iznad neke veličine, zvijezda postane za promatrača nevidljivom ([[crna rupa]]), jer [[kvant]]i zračenja više ne mogu napustiti zvijezdu. Za objašnjenje tih pojava može se pokazati nužnim da se u gravitacijskoj teoriji provede kvantizacija ([[kvantna mehanika]]). Energija gravitacijskoga polja bila bi kvantizirana i širila bi se kroz polje u gravitacijskim valovima. Kvant gravitacijskoga polja zove se [[graviton]].

Moderni pokusi usmjereni su na precizno određivanje izobličenja prostorno-vremenskoga kontinuuma koji Zemlja svojom gravitacijom uzrokuje i prema preciziranju, odnosno mogućem proširenju Einsteinove teorije gravitacije. U tu svrhu konstruiraju se [[satelit]]i (npr. gravitacijska sonda B) koji vrlo osjetljivim [[žiroskop]]ima, kojih je vlastito odstupanje manje od 10<sup>−11</sup> [[Stupanj (kut)|stupnja]] na [[sat]], mjere deformacije gravitacijskoga polja. Također se izvode pokusi međudjevovanja elektromagnetskog i gravitacijskog polja, zasjenjivanja gravitacije štitovima, pokušaji bilježenja gravitacijskoga zračenja itd. Svi ti pokusi daju početne rezultate, zasad nedovoljne za ozbiljniju teorijsku obradbu, ali oni pokazuju da će postojeće teorije trebati dopunjavati. Uostalom, sam Albert Einstein, govoreći o svojoj jednadžbi u kojoj je u općoj teoriji relativnosti obuhvaćena gravitacija, rekao je da je lijeva strana jednadžbe čvrsta kao stijena, ali da je desna pijesak od kojega nešto tek treba oblikovati.

== Anomalije i neslaganja ==

Postoje izvesna opažanja koja nisu adekvatno objašnjena, što može da ukazuje na potrebu za boljim teorijama ili možda drugačijim pristupima objašnjavanju.

[[File:GalacticRotation2.svg|frame|right|Kriva rotacije tipične spiralne galaksije: predviđena ('''A''') i uočena ('''B'''). Raskorak između ovih krivih se pripisuje [[tamna materija|tamnoj materiji]].]]

* '''Prebrze zvezde''': Zvezde u galaksijama slede [[Kriva rotacije galakcije|distribuciju brzina]], pri čemu se zvezde na periferiji kreću brže nego što bi kretale kad sledele uočenu distribuciju normalne materije. Galaksije unutar [[Metagalaksija|galaktičkih klastera]] ispoljavaju isti obrazac. [[Tamna materija]], koja bi formirala gravitacione interakcije ali ne i elektromagnetne, bi mogla da objasni ovaj raskorak. Razne [[Modifikovana Njutnova dinamika|modifikacije Njutnove dinamike]] su takođe bile predložene.
* '''[[Anomalija preletanja]]''': Razne svemirske letilice su iskusile veća ubrzanja od očekivanih tokom [[Gravitacionai manuvar|gravitacijom potpomognutih]] manuvara.
* '''Ubrzavajuća ekspanzija''': Postoje indikacije da dolazi do ubrzavanja [[metrička ekspanzija prostora|metričke ekspanzije prostora]]. Postojanje [[Tamna energija|tamne energije]] je predloženo kao moguće objašnjenje. Nedavno je izneseno alternativno objašnjenje, po kome geometrija prostora nije homogena (usled postojanja klastera galaksija), te kad se podaci reinterpretiraju uzimajući taj faktor u obzir, pokazuje se da ne dolazi do ubrzavanja ekspanzije.<ref>[http://space.newscientist.com/channel/astronomy/cosmology/mg19726461.600-dark-energy-may-just-be-a-cosmic-illusion.html Dark energy may just be a cosmic illusion] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080505062933/http://space.newscientist.com/channel/astronomy/cosmology/mg19726461.600-dark-energy-may-just-be-a-cosmic-illusion.html |date=2008-05-05 }}, ''New Scientist'', issue 2646, 7 March 2008.</ref> Međutim, taj zakljčak je osporen.<ref>[http://space.newscientist.com/article/mg20026783.800-swisscheese-model-of-the-cosmos-is-full-of-holes.html Swiss-cheese model of the cosmos is full of holes] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081024085118/http://space.newscientist.com/article/mg20026783.800-swisscheese-model-of-the-cosmos-is-full-of-holes.html |date=2008-10-24 }}, ''New Scientist'', issue 2678, 18 October 2008.</ref>
* '''Anomalno povećanje [[astronomska jedinica|astronomske jedinice]]''': Nedavna merenja pokazuju da se [[Astronomical unit#Developments|planetarne orbite proširuju]] brže nego kad bi jedini uzrok toga bio gubitak Sunčeve mase usled radijacije energije.
* '''Prekomerno energetični fotoni''': Fotoni koji putuju kroz galaktičke klastere bi trebalo da steknu energiju pri ulazu i da je zatim izgube pri izlazu. Ubrzana ekspanzija svemira bi trebala da onemogući potpuno vraćanje energije fotona. Međutim, čak i ako se to uzme u obzir, fotoni iz [[Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje|kozmičkog mikrotalasnog pozadinskog zračenja]] stiču dva puta više energije od očekivane količine. Ovo možda ukazuje na to gravitacija opada sporije od inverznog kvadrata na izvesnim skalama rastojanja.<ref name=newsci2699>{{cite web|last=Chown|first=Marcus|title=Gravity may venture where matter fears to tread|url=http://www.newscientist.com/article/mg20126990.400-gravity-may-venture-where-matter-fears-to-tread.html|work=New Scientist|accessdate=4 August 2013|date=16 March 2009|issue=2699}}</ref>
* '''Eksesivno masivni vodonični oblaci''': Spektralne linije [[Šuma Lajman-alfa|šume Lajman-alfa]] sugerišu da su vodonični oblaci zgusnutiji na pojedinim skalama nego što bi se očekivalo, i to je poput [[tamni protok|tamnog protoka]] moguća indikacija sporijeg opadanja gravitacije od inverznog-kvadrata na izvesnim skalama rastojanja.<ref name=newsci2699/>

== Dodatne činjenice ==
* Gravitacijsko polje svake čestice širi se u beskonačnost, ali njegova jakost slabi s kvadratom udaljenosti.
* Za dobivanje jakosti ''g'' svejedno je kojom će se masom ''m''<sub>2</sub> vršiti dijeljenje jer će ukupna sila uvijek biti proporcionalno veća ili manja.
* Koristeći zakon o gravitaciji dobivena je masa [[Zemlja|Zemlje]] od 5,98{{e|24}} kg
* Definicija jakosti gravitacijskog polja se matematički može dobiti i na drugi način, uvrštavanjem jedinične mase u drugi [[Newtonovi zakoni gibanja|Newtonov zakon]].
* Ako neko tijelo promijeni položaj u prostoru, jakost njegovog gravitacijskog polja u proizvoljnoj točki prostora će se promijeniti u skladu s tim pomakom tek nakon onoliko vremena koliko je potrebno da svjetlost dođe od tijela do te točke.

== Literatura ==
{{refbegin|2}}
*{{cite book | last = Halliday | first = David | author2 = Robert Resnick | author3 = Kenneth S. Krane | title = Physics v. 1 | location = New York | publisher = John Wiley & Sons | date = 2001 | isbn = 0-471-32057-9 }}
*{{cite book | last = Serway | first = Raymond A. | author2 = Jewett, John W. | title = Physics for Scientists and Engineers | url = https://archive.org/details/physicssciengv2p00serw | edition = 6th | publisher = Brooks/Cole | date = 2004 | isbn = 0-534-40842-7 }}
*{{cite book | last = Tipler | first = Paul | title = Physics for Scientists and Engineers: Mechanics, Oscillations and Waves, Thermodynamics | url = https://archive.org/details/physicsforscient0002tipl | edition = 5th | publisher = W. H. Freeman | date = 2004 | isbn = 0-7167-0809-4 }}
*Unused ref: Proposition 75, Theorem 35: p.&nbsp;956 - I.Bernard Cohen and Anne Whitman, translators: Isaac Newton, ''The Principia'': Mathematical Principles of Natural Philosophy. Preceded by ''A Guide to Newton's Principia'', by I. Bernard Cohen. University of California Press 1999 {{ISBN|0-520-08816-6}} {{ISBN|0-520-08817-4}}
* {{cite book |author=Thorne, Kip S. |author-link= |author2=Misner, Charles W. |author3=Wheeler, John Archibald |title=Gravitation |url=https://archive.org/details/gravitation0000misn |publisher=W.H. Freeman |date=1973 |isbn=0-7167-0344-0}}
* ''Gravitation''; In: ''Sterne und Weltraum'', Special 6, 2001, {{ISSN|1434-2057}}
* Claus Kiefer: ''Gravitation'', Fischer, 2002, {{ISBN|3-596-15357-3}}.
* Ephraim Fischbach, Carrick L. Talmadge: ''The search for non-Newtonian gravity'', Springer, New York 1999, {{ISBN|0-387-98490-9}}.
* Gilles Clément, Angie Bukley (Hrsg.): ''Artificial gravity'', Springer, New York 2007, {{ISBN|978-0-387-70712-9}}.
* David Darling: ''Gravity's arc-the story of gravity from Aristotle to Einstein and beyond'', Wiley, Hoboken N. J. 2006, {{ISBN|978-0-471-71989-2}}.
* Richard L. Amoroso: ''Gravitation and cosmology – from the Hubble radius to the Planck scale'', Kluwer Academic, Dordrecht 2002, {{ISBN|1-4020-0885-6}}.
* Roberto de Andrade Martins: ''[http://www.ifi.unicamp.br/~ghtc/ram-r68.htm The search for gravitational absorption in the early 20th century] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100809142135/http://www.ifi.unicamp.br/~ghtc/ram-r68.htm |date=2010-08-09 }}''; In: H. Goemmer, J. Renn, J. Ritter (Hrsg.): ''The Expanding Worlds of General Relativity'', Einstein Studies, Band 7, Birkhäuser, Boston 1999, S. 3–44.
* Roman Sexl, Helmuth Urbantke: ''Gravitation und Kosmologie: Eine Einführung in die Allgemeine Relativitätstheorie'', Spektrum Akademischer Verlag, 2008, {{ISBN|978-3827421098}}
* ''Vizgin V. P.'' Relяtivistskaя teoriя tяgoteniя (istoki i formirovanie, 1900—1915). — M.: Nauka, 1981. — 352c.
* ''Vizgin V. P.'' Edinыe teorii v 1-й treti HH v. — M.: Nauka, 1985. — 304c.
* ''Ivanenko, Dmitriй Dmitrievič, Sardanašvili, Gennadiй Aleksandrovič'' Gravitaciя. 3-e izd. — M.: URSS, 2008. — 200s.
* ''Mizner Č., Torn K., Uiler Dž.'' Gravitaciя. — M.: Mir, 1977.
* ''Torn K.'' Černыe dыrы i skladki vremeni. Derzkoe nasledie Эйnšteйna. — M.: Gosudarstvennoe izdatelьstvo fiziko-matematičeskoй literaturы, 2009.
{{refend}}

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Poveznice ==
* [[Gravitacijski metar]]
* [[Gravitacijski potencijal]]
* [[Gravitacijski crveni pomak]]

== Vanjske veze ==
{{wiktionary}}
{{Commons category|Gravitation}}

{{fundamentalne interakcije}}
{{Historija fizike}}

[[Kategorija:Gravitacija]]
[[Kategorija:Relativnost]]
[[Kategorija:Klasična mehanika]]
[[Kategorija:Nebeska mehanika]]