Izvorni kod stranice Inercija

{{Klasična mehanika}}

'''Inercija''' ili '''tromost''' je jedno od osnovnih svojstava svih [[Tijelo (fizika)|tela]] u svemiru koje imaju masu, to jest [[masa]] je mera tromosti tela. Inercija se ispoljava kao protivljenje tela promeni stanja kretanja.<ref>Andrew Motte's English translation:{{Citation| last = Newton| first = Isaac| title = Newton's Principia : the mathematical principles of natural philosophy| publisher = Daniel Adee| year = 1846| location = New York| url = https://archive.org/details/newtonspmathema00newtrich| pages= 72}}</ref> To znači da bi telu promenio se intenzitet, pravac ili smer [[brzina|brzine]], na telo mora delovati [[sila]].

Inerciju je opisao Njutn u [[Njutnovi zakoni|prvom zakonu]] (zakon inercije): predmet na koji ne deluje neka neto spoljašnja sila kreće se konstantnom [[Brzina|brzinom]]. Dakle, predmet će nastaviti da se kreće svojom trenutnom brzinom sve dok neka sila ne prouzrokuje promenu. Kada na tijelo djeluje neuravnotežena vanjska sila, tromost se izražava u tome što se promjena stanja gibanja zbiva postupno, a ne trenutačno; stanje gibanja mijenja se polaganije što je tromost tijela veća.<ref>'''inercija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27370] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

Na površini Zemlje, inercija je često maskirana efektima [[Trenje|trenja]] i [[Aerodinamički otpor|otpora vazduha]], koji imaju tendenciju da smanjuju brzinu pokretnih predmeta, i [[Gravitation|gravitacije]]. To je dovelo u zabludu antičkog filozofa [[Aristotel]]a da vjeruje da se predmeti kreću samo dok se na njih primenjuje sila.<ref>{{Citation| last =  Aristotle: Minor works| title = ''Mechanical Problems'' (''Mechanica'')| publisher =  Loeb Classical Library Cambridge (Mass.) and London| year = 1936| location = [[University of Chicago Library]]| url = http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Aristotle/Mechanica*.html | pages= 407}}</ref><ref>Pages 2 to 4, Section 1.1, "Skating", Chapter 1, "Things that Move", Louis Bloomfield, Professor of Physics at the [[University of Virginia]], ''How Everything Works: Making Physics Out of the Ordinary'', John Wiley & Sons (2007), hardcover. {{page|year=|isbn=978-0-471-74817-5|pages=}}</ref>

== Historija ==
[[File:Thought-experiment-on-inertia.svg|thumb|Galilejev [[misaoni pokus]] o inerciji.]]

Do [[renesansa|renesanse]], opšte prihvaćena teorija kretanja u [[zapadna filozofija|zapadnoj filozofiji]] bila je zasnovana na [[Aristotel]]u koji je u 4. veku p.n.e. izjavio da se pokretni objekti (na Zemlji) samo kreću dok postoji snaga koja ih navodi da to učine. On je objasnio nastavak kretanja [[projektil]]a, koji su odvojeni od svog projektora, delovanjem okolnog medija, koji nastavlja da pokreće projektil na neki način.<ref>Aristotle, ''Physics'', 8.10, 267a1–21; [http://etext.library.adelaide.edu.au/a/aristotle/a8ph/ Aristotle, ''Physics'', trans. by R. P. Hardie and R. K. Gaye] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070129111002/http://etext.library.adelaide.edu.au/a/aristotle/a8ph/ |date=29. 1. 2007 }}</ref> Aristotel je zaključio da bi takvo nasilno kretanje u praznini bilo nemoguće.<ref>Aristotle, ''Physics'', 4.8, 214b29–215a24.</ref>

Uprkos opštem prihvatanju, Aristotelov koncept kretanja je osporavan od strane raznih filozofa. Na primer, [[Lukrecije]] (sledeći, verovatno, [[Epikur]]a) je izjavio da je „podrazumevano stanje” materije kretanje, a ne mirovanje.<ref>Lucretius, ''On the Nature of Things'' (London: Penguin, 1988), pp. 60–65</ref> U 6. veku, [[John Philoponus|Jan Filopon]] je kritikovao nedoslednost između Aristotelove rasprave o projektilima, gde medijum održava projektile i njegove rasprave o praznini, gde bi medijum ometao kretanje tela. Filopon je predložio da se kretanje ne održava delovanjem okolnog medija, već nekim svojstvom koje se prenosi na objekt kada se pokrene. Iako to nije bio savremeni koncept inercije, jer je još uvek trebala moć da telo održi u pokretu, pokazalo se kao fundamentalni korak u tom pravcu.<ref>{{cite book|last=Sorabji|first=Richard|title=Matter, space and motion : theories in antiquity and their sequel|url=https://archive.org/details/matterspacemotio0000sora| year=1988|publisher=Cornell University Press|location=Ithaca, N.Y.|isbn=978-0801421945|edition=1st |pages=[https://archive.org/details/matterspacemotio0000sora/page/227 227]—228}}</ref><ref>{{cite encyclopedia |url=http://plato.stanford.edu/entries/philoponus/#2.1 |encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy |title=John Philoponus |date=8. 6. 2007 |accessdate=26. 7. 2012}}</ref><ref name=Darling_2006>{{Cite book | last = Darling  | first = David  | title = Gravity's arc: the story of gravity, from Aristotle to Einstein and beyond  | publisher = John Wiley and Sons  | date = 2006  | url = https://books.google.com/books?id=Nh3zEV_2N4EC&pg=PA50 | isbn = 978-0-471-71989-2| pages =  17, 50 }}</ref> Ovome su se snažno protivili [[Ibn Rušd]] i mnogi [[Sholastika|skolastički]] filozofi koji su podržavali Aristotela.

=== Zakon inercije ===
{{Glavni|Newtonovi zakoni gibanja}}

[[Galileo Galilei]] otkrio je princip inercije [[1632]]. godine, a [[Isaac Newton]] izrazio ga je [[1687]]. kao prvi aksiom [[Klasična mehanika|klasične mehanike]]. Prvi Njutnov zakon, poznat kao Zakon inercije glasi:

{{izdvojeni citat|Svako tijelo ustraje u stanju mirovanja ili jednolikoga gibanja po pravcu dok ga vanjska sila ne prisili da to stanje promijeni.}}

== Objašnjenje ==

Protivljenje promeni stanja kretanja ispoljava se u pojavi inercijalne sile. Najjednostavniji i svima dobro poznati primer za ovo je vožnja u automobilu koji menja brzinu. Prilikom ubrzavanja kao da nas nešto vuče nazad, dok prilikom usporavanja kao da nas nešto vuče napred. Efekat je izraženiji što je veća masa tela ili [[ubrzanje]].

Vektor inercijalnih sila uvek je usmeren u suprotnom smeru od vektora ubrzanja, a intenzitet je jednak <math>\mathbf{}F_{in}=ma</math>. Inercijalne sile su po prirodi masene (volumenske) sile (za razliku od kontaktnih). Takve sile „prožimaju“ telo u celoj njegovoj masi jer deluju na svaku česticu; u suštini, način delovanja inercijalnih sila se ni po čemu ne razlikuje od [[gravitacija|gravitacionih]], osim što su im uzroci različiti. Ovu njihovu osobinu Albert Ajnštajn iskoristio je za formulisanje [[Princip ekvivalentnosti|principa ekvivalentnosti]] inercijalnih i gravitacionih sila, koji predstavlja jednu od osnova njegove Opšte teorije relativnosti.

Neke inercijalne sile su od posebnog značaja u analizi kretanja pa imaju i posebno ime: [[centrifugalna sila]], [[koriolisov efekat|koriolisova sila]].

== Rotaciona inercija ==
{{main|Moment inercije}}
[[datoteka:Cup of Russia 2010 - Yuko Kawaguti (2).jpg|mini|Klizačica kod okretanja smanjuje svoj [[moment tromosti]] ili moment inercije skupljajući ruke uz tijelo kako bi se brže okretala.]]

[[Masa]] je prikladna veličina za meru inertnosti tela samo kod pravolinijskog kretanja, međutim, inercijalni efekti se pojavljuju i kod [[rotacija|rotacionog]] kretanja. U takvom slučaju uvodi se pojam [[Moment inercije|momenta inercije]], koji se definiše kao:

:<math>\mathbf{}M=J\alpha</math>

gde je

:<math>\mathbf{}J</math> - [[moment inercije]], 
:<math>\mathbf{\alpha}</math> - [[ugaono ubrzanje]] u [rad/s<sup>2</sup>],
:M - [[moment sile]].

Ova formula za rotaciono kretanje je potpuno analogna formuli <math>\mathbf{}F=ma</math> koja važi za pravolinijsko kretanje ([[drugi Njutnov zakon]]). Moment sile, koji je za rotaciono kretanje analogan sili kod pravolinijskog kretanja, može se odrediti i u vektorskoj formi kao vektorski proizvod. <math>\mathbf{}M=r \times F</math> gde je <math>\mathbf{}r</math> vektor najkraće udaljenosti [[Napadna tačka sile|napadne tačke sile]] od ose rotacije, usmeren od ove ose prema [[Sila|sili]].

== Reference ==
{{reflist|30em}}

== Povezano ==
{{Commons category|Inertia}}
* [[Njutnovi zakoni kretanja]]

{{Historija fizike}}
{{Authority control}}

[[Kategorija:Klasična mehanika]]