Izvorni kod stranice Tolerancija hrapavosti površine

[[Datoteka:Procjenjivanje hrapavosti povrsine.jpg|mini|desno|350px|Procjenjivanje hrapavosti površine]]
[[Datoteka:Mechanical filtering of surface finish trace.svg|mini|desno|350px|Način kako profilometar radi]]

'''Tolerancija hrapavosti površine''' obično se mjeri obzirom na srednju referentnu crtu profila neravnine ''m'', koja dijeli profil tako, da je unutar mjerne [[Duljina|duljine]] l veličina svih [[Kvadratna jednadžba|kvadrata]] odstupanja profila od te crte najmanja. Mjerna duljina l ovisna je o vrsti i kvaliteti obrade, te o metodi mjerenja. Parametri hrapavosti određeni su standardom DIN 4762, a neki od njih i starijim standardima HRN M.A1.020 i 021 i DIN 4768.<ref>[http://www.fesb.hr/~djelaska/documents/ES-skripta-760.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120131031429/http://www.fesb.hr/~djelaska/documents/ES-skripta-760.pdf |date=2012-01-31 }} "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.</ref>

==Hrapavost površine==
[[Hrapavost površine]] je u općem smislu mikrogeometrijska nepravilnost površine, koja nastaje tijekom postupaka obrade ili drugih utjecaja. Hrapavost površine u određenim slučajevima bitno utječe na radna svojstva strojnih dijelova, posebno na mjestima međusobnog spoja pojedinih elemenata ([[trenje]], zračnost, podmazivanje). Općenito, [[strojevi|strojni]] dijelovi s manjom hrapavošću imaju veću [[dinamika|dinamičku]] [[čvrstoća|čvrstoću]], veću otpornost na [[korozija|koroziju]], veću sposobnost nalijeganja, bolje prenose [[toplina|toplinu]] itd. Kako je postizanje niskog stupnja hrapavosti uvijek povezano s duljim i skupljim postupcima obrade, ono ima za posljedicu povećanje cijene strojnog dijela.<ref>[http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/katedre/konstruiranje/kolegiji/ke1/ke1_materijali_vj/1.UvodOsnove.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170228170156/http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/katedre/konstruiranje/kolegiji/ke1/ke1_materijali_vj/1.UvodOsnove.pdf |date=2017-02-28 }} "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.</ref>

Za procjenjivanje hrapavosti površine u strojarskoj praksi najčešće se upotrebljava srednje aritmetičko odstupanje profila ''R<sub>a</sub>'', koje je jednako srednjoj aritmetičkoj vrijednosti apsolutnih vrijednosti visine profila neravnina na mjernoj duljini ''l''.

<math>R_a = \frac{1}{n} \sum_{i=1}^{n} \left | y_i \right |</math>

gdje je: ''R<sub>a</sub>'' [μm] - srednje aritmetičko odstupanje profila, ''l'' [μm] - mjerna duljina hrapavosti površine, ''y(x)'', ''yi [μm]'' - visina profila hrapavosti s obzirom na srednju referentnu crtu, ''n'' - broj točaka procjenjivanja visine profila uzduž mjerne duljine

Kao parametar hrapavosti često se upotrebljava '''srednja visina neravnina''' ''R<sub>z</sub>'', koja je jednaka zbroju aritmetičke sredine apsolutnih vrijednosti visine pet najviših vrhova i aritmetičke sredine apsolutnih vrijednosti pet najvećih dubina udolina na mjernoj duljini ''l''.

<math>R_z = \sqrt{ \frac{1}{n} \sum_{i=1}^{n} y_i^2 }</math>

gdje je: ''R<sub>z</sub>'' [μm] - srednja visina neravnina, ''yi'' [μm] - visina i-tog najvišeg vrha, ''n'' - broj točaka procjenjivanja visine profila uzduž mjerne duljine. Približno vrijedi R<sub>z</sub> ~ 4 R<sub>a</sub>.

Važan parametar hrapavosti jest i '''najveća visina profila''' ''R<sub>y</sub>'', koja je definirana kao udaljenost između dva pravca paralelna sa srednjom linijom profila, povučena tako da u granicama mjerne duljine dodiruju najvišu, odnosno najnižu točku profila. Ovaj parametar jednak je parametru R<sub>max</sub> (najveća visina neravnina) definiranom HRN standardom. Približno je R<sub>max</sub> = 6,4 R<sub>a</sub>.

Prema standardu HRN M.A0.065 i DIN ISO 1302, hrapavosti tehničkih površina su podijeljene u 12 stupnjeva, ovisno o najvećoj vrijednosti srednjeg aritmetičkog odstupanja R<sub>a</sub> (tabela). U istoj su tabeli, radi mogućnosti usporedbe, navedeni i razredi hrapavosti, koji se još mogu naći u starijoj literaturi i crtežima.<ref>"Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2010.</ref>

==Mjerenje hrapavosti površina==
Hrapavost površine se može [[Mjeriteljstvo|mjeriti]] usporednom metodom ili direktnom metodom. Usporedna metoda se vrši kada se ispitivana površina uspoređuje se s uzorkom ili etalonom čija hrapavost je poznata, pa se tom prilikom koriste različiti komparativni [[mikroskop]]i. Direktna metoda može biti bezkontaktna  ili kontaktna metoda (profilometri i profilografi).

Uređaji za mjerenje hrapavosti su:
*Profilometri mjere parametre hrapavosti.
*Profilografi crtaju profile kontroliranih površina.
*Profilograf-profilmetri su kombinacija prije navedena dva uređaja

Najčešća korištena kontaktna metoda mjerenja hrapavosti je pomoću [[dijamant]]ne igle koja se giba po tretiranoj površini u jednom prolazu. Radi na [[Električni induktivitet|induktivnom]] principu tj. generiranju induktivne struje i time formiranju električnog signala koji se dalje pojačava i kao izlaz imamo ispis profila i vrijednosti parametara hrapavosti kao i digitalni ispis na ekranu.

==Označavanje hrapavosti površine==
Označavanje hrapavosti površine se vrši prema standardu HRN M.A0.065 i DIN ISO 1302.

== Reference ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Mašinstvo]]