Taylorova formula

Izvor: testwiki
Datum izmjene: 18. augusta 2024. u 07:46; autor/autorica: imported>AcaBot (standardizacija odjeljka See also i kozmetika)
(razlika) ← Starija verzija | Aktualna verzija (razlika) | Novija verzija → (razlika)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Aproksimacija funkcije f(x) = 1/(1 + x2) njenim Tejlorovim polinomom Pk reda k = 1, ..., 16 centrirana u x = 0 (crvena boja) i x = 1 (zelena boja). Aproksimacije nisu zadovoljavajuće van intervala (-1,1) i (1-√2,1+√2), respektivno.

Tejlorova formula, koja je dobila ime po matematičaru Bruku Tejloru, koristi se za približno izračunavanje funkcija u okolini neke određene tačke uz pomoć Tejlorovih polinoma.

Tejlorov polinom

Šablon:Glavni članak Tejlorov polinom za neku funkciju f(x) i datu tačku a je definisan na sledeći način:

Tn(x)=f(a)+f(a)1!(xa)+f(a)2!(xa)2++f(n)(a)n!(xa)n=k=0n(fk(a)k!(xa)k)

Pošto se pri takvoj aproksimaciji funkcije polinomom pravi nekakva greška, deo za koji se razlikuje funkcija i polinom nazivamo ostatkom Rna(x) polinoma i on iznosi:

Rna(x)=1n!ax(xt)nf(n+1)(t)dt

Tako se svaka funkcija može predstaviti kao zbir odgovarajućeg Tejlorovog polinoma za tačku a koju smo mi sami izabrali i greške koju smo napravili tom aproksimacijom:

f(x)=Tn(x)+Rn(x)

Dokaz

Dokaz da se svaka funkcija može predstaviti kao zbir Tejlorovog polinoma i njegovog ostatka možemo sprovesti indukcijom.

Baza indukcije:

n=0
f(x)=f(a)+ax1f(t)dt.

Da Tejlorova formula važi za n=1 možemo dokazati putem parcijalne integracije:

f(x)=f(a)+f(a)(xa)+ax(xt)1f(t)dt

Korak indukcije: Uzmimo onda da za neko n1 važi:

f(x)=f(a)+f(a)1!(xa)++f(n)(a)(n1)!(xa)n1+axf(n)(t)(n1)!(xt)n1dt

Dokaz:

n1n
Rn1a(x)=axf(n)(t)(n1)!(xt)n1dt=1(n1)!ax(xt)n1f(n)(t)dt

Koristimo ddt((xt)nn)=(xt)n1:

Rn1a(x)=1(n1)!axddt((xt)nn)dndtnf(t)dt
Rn1a(x)=axddt((xt)nn!)udndtnf(t)vdt

Parcijalnom integracijom:

Rn1a(x)=[(xt)nn!udndtnf(t)v]ax+ax(xt)nn!udn+1dtn+1f(t)vdt
Rn1a(x)=f(n)(a)n!(xa)n+1n!ax(xt)ndn+1dtn+1f(t)dt
Rn1a(x)=f(n)(a)n!(xa)n+axf(n+1)(t)n!(xt)ndt
f(x)=Tn1(x)+Rn1(x)=Tn(x)+Rn(x),

što smo i hteli da dokažemo.

Tejlorova formula u Lagranžovom obliku

Tejlorova formula u Lagranžovom obliku se dobija kada se na izraz Tejlorove formule

f(x)=Tn1(x)+Rn1(x)=Tn(x)+Rn(x)

primeni Lagranžova teorema za srednju vrednost:

Rna(x)=1n!ax(xt)nf(n+1)(t)dt=f(n+1)(ξ)ax(xt)nn!dt=f(n+1)(ξ)(xa)n+1(n+1)!, gde je a<ξ<x

Primer

Izračunavanje nijedne trigonometrijske funkcije u opštem slučaju nije trivijalno. Međutim, za rezultate sa određenom tačnošću, Tejlorova formula daje veoma dobre rezultate koji se mogu i jako brzo izračunati.

Tako, na primer, možemo izračunati približnu vrednost sinusa u opsegu -0.5 do 0.5. Jedna od najefikasnijih mogućnosti za izračunavanje je primena Tejlorovog polinoma na tačku 0.

Za sinus znamo da važi:

f(x)=sin(x),f(x)=cos(x),f(x)=sin(x)

Tejlorov polinom prvog stepena stoga glasi:

n=1,a=0
sin(x)T1(x)=f(a)+f(a)1!(xa)=sin(0)+cos(0)x=x

U posmatranom intervalu, rezultati aproksimacije su prilično dobri, jer je greška:

R1(x)=0x(xt)f(t)dt=sin(x)x najveća kod tačaka -0.5 i 0.5 i ona iznosi:
R1(0.5)=0.020574, što je sa praktične tačke gledišta sasvim prihvatljivo.

Tako možemo i praktično da opazimo da je naša približna vrednost sve gora aproksimacija što se dalje udaljavamo od tačke a.

Za bolje aproksimacije i manje greške, potrebno je samo funkciju razviti do viših stepena i tako se sve više i više približavati traženoj funkciji.

Prikazane su aproksimacije funkcije sin(x) za razvijanje do sve viših i viših redova (do prvog reda - crvenom bojom, do trećeg reda - zelenom bojom, ...):

Povezano

Literatura

  • Dušan Adnađević, Zoran Kadelburg: Matematička analiza 1, Studentski trg, Beograd, 1995.