Povisilica

Povisilica (Šablon:Jez-fr, Šablon:Jez-eng-lat, Šablon:Jez-it, Šablon:Jez-nem)[1] potpada u grupu znakova koji se jednim imenom zovu predznaci.
Zavisno od upotrebe, predznaci mogu biti:
- 1. Slučajni ili akcidentali (Šablon:Jez-fr, Šablon:Jez-eng-lat, Šablon:Jez-it, Šablon:Jez-nem ili - slučaj).[1] Oni se pišu samo ispred note, na istoj liniji ili praznini i odnose se samo na istoimene note u tom taktu
.
- 2. Stalni predznaci ili predznaci uz ključ ili armatura. Ovi predznaci se pišu samo iza notnog kluča i važe stalno za sve istoimene note u kompoziciji. Predstavljaju tonalitet kompozicije
.
- 3. Podsetnički. Ovi predznaci stoje ispred note u zagradi i podsećaju izvođača da neki znak još važi: Datoteka:Sigurnosni predznak 2.jpg ili više ne važi: Datoteka:Sigurnosni predznak 1.jpg.
Definicija povisilice
Povisilica (ili krst ) je znak koji povišava notu za polustepen.[2] Beleži se ispred note, na istoj liniji ili praznini
. Osnovnom imenu note dodaje se nastavak is (npr. f - is = fis; c - is = cis; g - is = gis itd).[3]
Dvostruka povisilica
U muzičkoj notaciji upotrebljava se i dvostruka povisilica (
). Ona povišava notu za dva polustepena (tj. za celi stepen). Beleži se ispred note
. Osnovnom imenu note dodaje se nastavak isis (npr. c - isis = cisis; f - isis = fisis; g - isis = gisis).
Čime se poništava važnost povisilice?
- Važnost prethodno napisane povisilice se poništava (razrešava) razrešnicom ( ) , te se nota vraća u prvobitni, osnovni oblik. Razrešnica se beleži ispred note
.
U sledećem notnom primeru druga četvrtina je povišena (f u fis). Kod četvrte četvrtine razrešnicom je poništena važnost povisilice, te je nota vraćena u svoj osnovni oblik, u notu f Datoteka:Povisilica & razresnica.jpg.
- Važnost prethodno napisane dvostruke povisilice (
) se poništava (razrešava) dvostrukom razrešnicom ( ) , koja se piše ispred note Datoteka:Dupla razresnica.jpg koju želimo da vratimo u prvobitni, osnovni oblik.
Povezano
Reference
Šablon:Commonscat Šablon:Izvori Šablon:Muzički pojmovi Šablon:Commonscat