Bakar-sulfat
Šablon:Drugo značenje Šablon:Chembox
Bakar(II) sulfat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule CuSO4, gde je oksidacioni broj bakra +2. Poznato je još i pod nazivom plavi kamen i predstavlja najvažniju so bakra.
Dobijanje
Plavi kamen se može dobiti na nekoliko načina[1]:
- Otpaci bakra zagrevanjem sa sumporom u plamenoj peći daje bakar(I) sulfid, koji se na vazduhu oksiduje u sulfat.
- Može se dobiti i raspršavanjem razblažene sumporne kiseline na bakarne otpatke u tornju obloženom olovom, uz prisustvo vazduha:
- Dobija se i prženjem sulfidnih ruda bakra, pri čemu se bakar, ali i prisutno gvožđe oksiduju, pa se razdvajaju uz pomoć sumporne kiseline. Ipak, razdvajanje nije potpuno, pa plavi kamen sadrži i primese ovog drugog oksida.
- Čist sulfat se dobija u laboratoriji reakcijom kuprioksida sa sumpornom kiselinom, a potom kristalizacijom.
Fizička i hemijska svojstva
Anhidrovana so je vrlo higroskopna, što se inače i koristi za dokazivanje malih količina vode. Može se dobiti zagrevanjem na iznad 230 °C, kada plavi kamen izgubi vodu. Na temperaturi od 340 °C gradi se bazni sulfat, a iznad 650 °C se raspada na oksid. Na sobnoj temperaturi poznat je pentahidrat plave boje, lako rastvorljiv u vodi. Na 15 °C u 100 grama vode se rastvara 32,9 grama sulfata.[1]
Primena
Plavi kamen se upotrebljava u raznim oblastima ljudskog delovanja; u galvanostegiji, u električnim baterijama, u industriji boja, posebno izradu zelenih pigmenata, ali i u štampanju pamučnih tkanina, za impregnaciju drveta, a pomešan sa krečnim mlekom, upotrebljava se i kao fungicid.[1]
Reference
Vanjske veze
Šablon:Portal Šablon:Commonscat
Šablon:- Šablon:Jedinjenja bakra
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Parkes G. D., Fil D. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga, Beograd, 1973.