Comptonov efekat

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Komptonov efekat je rasejanje fotona sa atoma pri čemu foton gubi deo energije, tj., menja talasnu dužinu. Efekat je značajan jer je potvrdio kvantnu prirodu svetlosti. Može kvantitativno da se objasni ako se predstavi kao igra bilijara fotona i elektrona. Za otkriće i objašnjenje efekta Kompton je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1927. godine.

Ovaj efekat je bio važan za razvoj moderne fizike jer je pokazao da svetlost ne može u potpunosti da se opiše kao talasna pojava. Klasična teorija rasejanja elektromagnetnih talasa sa naelektrisane čestice ne može da objasni promenu talasne dužine rasejanog zraka. Za objašnjenje Komptonovog rasejanja neophodno je uzeti u obzir čestičnu prirodu svetlosti. Komptonov eksperiment je najzad uverio fizičare da se svetlo ponaša i kao mlaz čestica čija je energija proporcionalna frekvenciji.

Komptonovo rasejanje se javlja na svim materijalima, najviše sa fotonima srednjih energija, 0,5 do 3,5 MeV.

Jednačina za Komptonov pomak

Da bi objasnio pojavu, Kompton je upotrebio tri osnovne formule klasične i moderne fizike:

te je dobio sledeću jednačinu Komptonovog rasejanja:

λ2=hmec(1cosθ)+λ1

gde je

λ1 talasna dužina fotona pre sudara,
λ2 talasna dužina fotona posle rasejanja,
me masa elektrona,
h/(mec) Komptonova talasna dužina,
θ ugao skretanja fotona,
h Plankova konstanta, i
c brzina svetlosti.

Komptonova talasna dužina iznosi 2,43×10−12 metara.

Izvođenje

Polazimo od zakona o održanju energije:

Eγ+Ee=Eγ+Ee

gde je Eγ energija fotona pre sudara a Ee energija elektrona pre sudara – jednaka njegovoj masi mirovanja. Promenljive sa primom (') označavaju stanje nakon sudara.

Isto treba da važi i zakon o održanju momenta:

pγ+pe=pγ+pe

gde, zbog jednostavnosti, podrazumevamo da elektron pre sudara miruje pa pe=0

Koristeći vezu između energije i frekvencije, i energije i impulsa E=hf=pc iz gornjeg izraza nalazimo:

pe=pγpγ
pe2=(pγpγ)2
pe2=pγ22pγpγ+pγ2
pepe=pγpγ2pγpγ+pγpγ
pe2cos(0)=pγ2cos(0)2pγpγcos(θ)+pγ2cos(0)

Kosinusni član, cos(θ), se javlja jer foton menja pravac kretanja pa je za slaganje momenata potrebno uzeti u obzir ugao među njima.
Zamenjivanjem pγ sa hfc i pγ sa hfc, nalazimo

pe2=h2f2c2+h2f'2c22h2ffcosθc2

Sada transformišemo energijski deo:

Eγ+Ee=Eγ+Ee
hf+mc2=hf+(pec)2+(mc2)2

i rešavamo ga po pe':

(hf+mc2hf)2=(pec)2+(mc2)2
(hf+mc2hf)2m2c4c2=pe2

Sada imamo dve različita izraza za pe2, koja smemo da izjednačimo:

(hf+mc2hf)2m2c4c2=h2f2c2+h2f'2c22h2ffcosθc2

Sada je samo pitanje preuređivanja:

h2f2+h2f'22h2ff+2h(ff)mc2=h2f2+h2f'22h2ffcosθ
2h2ff+2h(ff)mc2=2h2ffcosθ
hff(ff)mc2=hffcosθ
hff(1cosθ)=(ff)mc2
hcλcλ(1cosθ)=(cλcλ)mc2
hcλcλ(1cosθ)=(cλλλcλλλ)mc2
h(1cosθ)=λcλc(cλλλcλλλ)mc2
h(1cosθ)=(λcλc)mc2
hmc(1cosθ)=λλ

Dakle, nakon sudara sa elektronom u atomu, foton menja pravac (ugao θ) i talasnu dužinu od λ u λ izbijajući iz atoma elektron koji odnosi deo prvobitne energije fotona.

Primene

Komptonovo rasejanje je od prvorazrednog značaja u radiologiji jer je to najverovatniji mehanizam međudelovanja visokoenergijskih H-zraka i atoma u tkivu i koristi se u radijacionoj terapiji.

U istraživanjima, Komptonovo rasejanje se koristi za ispitivanje elektronskog omotača u atomu.

Povezano

Literatura

Šablon:Refbegin

  • S. Macura, J. Radić-Perić, ATOMISTIKA, Fakultet za fizičku hemiju Univerziteta u Beogradu/Službeni list, Beograd, 2004, str. 267.
  • Šablon:Cite journal
  • Šablon:Cite journal (the original 1923 paper on the American Institute of Physics website)
  • Stuewer, Roger H. (1975), The Compton Effect: Turning Point in Physics (New York: Science History Publications)
  • Peter Schmüser: Feynman-Graphen und Eichtheorien für Experimentalphysiker. Springer, 1994, Šablon:ISBN.

Šablon:Refend

Vanjske veze

Šablon:Commonscat