Ermitovi polinomi

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ermiteovi polinomi predstavljaju ortogonalni niz polinoma. Imenovani su prema Šarlu Ermitu, koji ih je izučavao 1864. godine. Polinomi su od značaja u teoriji verovatnosti, kombinatorici i numeričkoj analizi. U fizici Hermiteovi polinomi predstavljaju svojstvena stanja kvantnoga harmoničkoga oscilatora.

Definicija

Postoje dva standardna načina normalizacije Ermiteovih polinoma:

(1)  𝐻𝑒n(x)=(1)nex2/2dndxnex2/2

("probabilistički' Ermiteovi polinomi"), i

(2)  Hn(x)=(1)nex2dndxnex2=ex2/2(xddx)nex2/2

("fizikalni' Ermiteovi polinomi"). Te dve definicije nisu potpuno ekvivalentne, pa postoji transformacija između dve definicije:

Hn(x)=2n/2𝐻𝑒n(2x),𝐻𝑒n(x)=2n2Hn(x2).
Prvih šest probabilističkih Ermiteovih polinoma Hen(x).

Prvih jedanaest polinoma je:

𝐻𝑒0(x)=1
𝐻𝑒1(x)=x
𝐻𝑒2(x)=x21
𝐻𝑒3(x)=x33x
𝐻𝑒4(x)=x46x2+3
𝐻𝑒5(x)=x510x3+15x
𝐻𝑒6(x)=x615x4+45x215
𝐻𝑒7(x)=x721x5+105x3105x
𝐻𝑒8(x)=x828x6+210x4420x2+105
𝐻𝑒9(x)=x936x7+378x51260x3+945x
𝐻𝑒10(x)=x1045x8+630x63150x4+4725x2945
Prvih šest fizikalnih Ermiteovih polinoma Hn(x).

Prvih nekoliko fizikalnih Ermiteovih polinoma:

H0(x)=1
H1(x)=2x
H2(x)=4x22
H3(x)=8x312x
H4(x)=16x448x2+12
H5(x)=32x5160x3+120x
H6(x)=64x6480x4+720x2120
H7(x)=128x71344x5+3360x31680x
H8(x)=256x83584x6+13440x413440x2+1680
H9(x)=512x99216x7+48384x580640x3+30240x
H10(x)=1024x1023040x8+161280x6403200x4+302400x230240

Ermiteov polinom može da se predstavi i matricom:

Hn(x)=|xn10001xn20001xn300000x|

Ortogonalnost

Hn(x) i Hen(x) predstavljaju polinome ntoga-stepena za n = 0, 1, 2, 3, .... Ti polinomi su ortogobnalni u odnosu na težinsku funkciju (meru)

w(x)=ex2/2   (He)

ili

w(x)=ex2   (H)

tj. mi immo:

Hm(x)Hn(x)w(x)dx=0

kada je m ≠ n. Dalje,

𝐻𝑒m(x)𝐻𝑒n(x)ex2/2dx=2πn!δnm   (probabilistički)

ili

Hm(x)Hn(x)ex2dx=π2nn!δnm   (fizikalna).

Probabilistički polinomi su dakle ortogonalni u odnosu na standardnu normalnu funkciju gustine verovatnoće.

Rekurzivne relacije

Ermiteovi polinomi takođe zadovoljavaju sledeće rekurzije:

𝐻𝑒n+1(x)=x𝐻𝑒n(x)𝐻𝑒n(x). (probabilistička)
Hn+1(x)=2xHn(x)Hn(x). (fizikalna)

Ermiteovi polinomi predstavljaju Apelov niz, tj. oni zadovoljavaju sledeće jednačine

𝐻𝑒n(x)=n𝐻𝑒n1(x), (probabilistička)
Hn(x)=2nHn1(x), (fizikalna)

ili ekvivalentno,

𝐻𝑒n(x+y)=k=0n(nk)xnk𝐻𝑒k(y) (probabilistička)
Hn(x+y)=k=0n(nk)Hk(x)(2y)(nk)=2n2k=0n(nk)Hnk(x2)Hk(y2). (fizikalna)

Ermiteovi polinomi zadovoljavaju takođe sledeće rekurentne relacije:

𝐻𝑒n+1(x)=x𝐻𝑒n(x)n𝐻𝑒n1(x), (probabilistička)
Hn+1(x)=2xHn(x)2nHn1(x). (fizikalna)

Te poslednje relacije često se koriste da bi se pomoću početnih polinoma izračunali ostali.

Generirajuće funkcije

Ermiteovi polinomi mogu da se predstave i eksponencijalnom generirajućom funkcijom:

exp(xtt2/2)=n=0𝐻𝑒n(x)tnn! (probabilistička)
exp(2xtt2)=n=0Hn(x)tnn! (fizikalna).

Eksplicitni izraz

Fizikalni Ermiteovi polinomi mogu da se napišu eksplicitno kao:

Hn(x)=n!=0n/2(1)n/2(2)!(n/2)!(2x)2

za parne n i

Hn(x)=n!=0(n1)/2(1)(n1)/2(2+1)!((n1)/2)!(2x)2+1

za neparne n. Te dve jednačine mogu da se kombiniraju u jednu:

Hn(x)=n!m=0n/2(1)mm!(n2m)!(2x)n2m.

Ermiteova diferencijalna jednačina

Probabilistički Ermiteovi polinomi predstavljaju rešenje diferencijalne jednačine:

(ex2/2u)+λex2/2u=0

gde je λ konstanta, sa graničnim uslovom da u treba da bude polinom ograničen u beskonačnosti. Rešenje jednačine sa graničnim uslovom je u(x) = Hλ(x). Diferencijalna jednačina može i da se napiše u obliku:

L[u]=uxu=λu

Takva jednačina naziva se Ermiteova jednačina, iako se taj naziv koristi i za blisko povezanu jednačinu:

u2xu=2λu

čija rešenja su fiziklani Ermiteovi polinomi.

Ermiteova funkcija

Ermiteove funkcije mogu da se definišu pomoću fizikalnih polinoma::

ψn(x)=(2nn!π)1/2ex2/2Hn(x)=(1)n(2nn!π)1/2ex2/2dndxnex2

Pošto te funkcije sadrže kvadratni koren funkcije težine one su ortonormalne:

ψn(x)ψm(x)dx=δnm

Ermiteove funkcije zadovoljavaju diferencijalnu jednačinu:

ψn(x)+(2n+1x2)ψn(x)=0.

Ta jednačina ekvivalentna je Šredingerovoj jednačini za harmonijski oscilator u kvantnoj mehanici, tako da su te funkcije svojstvene funkcije.

Ermiteove funkcije 0 (crna), 1 (crvena), 2 (plava), 3 (žuta), 4 (zelena), and 5 (ljubičasta).

Ermiteove funkcije zadovoljavaju sledeće rekurzione relacije:

ψn(x)=n2ψn1(x)n+12ψn+1(x)

kao i

xψn(x)=n2ψn1(x)+n+12ψn+1(x)

Literatura

  • Abramowitz, Milton; Stegun, Irene A., eds. (1965), Handbook of Mathematical Functions with Formulas, Graphs, and Mathematical Tables, New York: Dover, Šablon:ISBN