Ermitovi polinomi
Ermiteovi polinomi predstavljaju ortogonalni niz polinoma. Imenovani su prema Šarlu Ermitu, koji ih je izučavao 1864. godine. Polinomi su od značaja u teoriji verovatnosti, kombinatorici i numeričkoj analizi. U fizici Hermiteovi polinomi predstavljaju svojstvena stanja kvantnoga harmoničkoga oscilatora.
Definicija
Postoje dva standardna načina normalizacije Ermiteovih polinoma:
("probabilistički' Ermiteovi polinomi"), i
("fizikalni' Ermiteovi polinomi"). Te dve definicije nisu potpuno ekvivalentne, pa postoji transformacija između dve definicije:

Prvih jedanaest polinoma je:

Prvih nekoliko fizikalnih Ermiteovih polinoma:
Ermiteov polinom može da se predstavi i matricom:
Ortogonalnost
Hn(x) i Hen(x) predstavljaju polinome ntoga-stepena za n = 0, 1, 2, 3, .... Ti polinomi su ortogobnalni u odnosu na težinsku funkciju (meru)
- (He)
ili
- (H)
tj. mi immo:
kada je m ≠ n. Dalje,
- (probabilistički)
ili
- (fizikalna).
Probabilistički polinomi su dakle ortogonalni u odnosu na standardnu normalnu funkciju gustine verovatnoće.
Rekurzivne relacije
Ermiteovi polinomi takođe zadovoljavaju sledeće rekurzije:
- (probabilistička)
- (fizikalna)
Ermiteovi polinomi predstavljaju Apelov niz, tj. oni zadovoljavaju sledeće jednačine
- (probabilistička)
- (fizikalna)
ili ekvivalentno,
- (probabilistička)
- (fizikalna)
Ermiteovi polinomi zadovoljavaju takođe sledeće rekurentne relacije:
- (probabilistička)
- (fizikalna)
Te poslednje relacije često se koriste da bi se pomoću početnih polinoma izračunali ostali.
Generirajuće funkcije
Ermiteovi polinomi mogu da se predstave i eksponencijalnom generirajućom funkcijom:
- (probabilistička)
- (fizikalna).
Eksplicitni izraz
Fizikalni Ermiteovi polinomi mogu da se napišu eksplicitno kao:
za parne n i
za neparne n. Te dve jednačine mogu da se kombiniraju u jednu:
Ermiteova diferencijalna jednačina
Probabilistički Ermiteovi polinomi predstavljaju rešenje diferencijalne jednačine:
gde je λ konstanta, sa graničnim uslovom da u treba da bude polinom ograničen u beskonačnosti. Rešenje jednačine sa graničnim uslovom je u(x) = Hλ(x). Diferencijalna jednačina može i da se napiše u obliku:
Takva jednačina naziva se Ermiteova jednačina, iako se taj naziv koristi i za blisko povezanu jednačinu:
čija rešenja su fiziklani Ermiteovi polinomi.
Ermiteova funkcija
Ermiteove funkcije mogu da se definišu pomoću fizikalnih polinoma::
Pošto te funkcije sadrže kvadratni koren funkcije težine one su ortonormalne:
Ermiteove funkcije zadovoljavaju diferencijalnu jednačinu:
Ta jednačina ekvivalentna je Šredingerovoj jednačini za harmonijski oscilator u kvantnoj mehanici, tako da su te funkcije svojstvene funkcije.

Ermiteove funkcije zadovoljavaju sledeće rekurzione relacije:
kao i
Literatura
- Abramowitz, Milton; Stegun, Irene A., eds. (1965), Handbook of Mathematical Functions with Formulas, Graphs, and Mathematical Tables, New York: Dover, Šablon:ISBN