Lagrangeov polinom

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Interpolacija putem Lagranžovih polinoma je postupak u kome je za n+1 tačaka uz pomoć Langražovih polinoma potrebno da se nađu nove vrednosti neke nepoznate funkcije ili funkcije čije je izračunavanje preteško (vremenski prenaporno ili čak nemoguće).

Slika prikazuje četiri tačke ((−9, 5), (−4, 2), (−1, −2), (7, 9)), i (kubni) interpolacioni polinom L(x), koji je zbir skaliranih baznih polinoma y0l0(x), y1l1(x), y2l2(x) i y3l3(x). Interpolacioni polinom prolazi kroz sve četiri kontrolne tačke, i svaki skalirani bazni polinom prolazi kroz svoju kontrolnu tačku, i jednak je 0 tamo gde x odgovara ostalim trima kontrolnim tačkama.

Ideja iza postupka je vrlo slična drugim metodama (Njutnovoj metodi, na primer): Polazeći od poznatih tačaka konstruiše se nova osnova nekog prostora. Onda se data funkcija (odnosno njene poznate vrednosti za date tačke) transformiše u taj novi prostor. Malo neformalnije rečeno, od nje se pravi polinom, a ona služi pre svega kao uzor. Time se dobija nova, približna funkcija (polinom) koji može da se izračuna.

Osnova za Langražov polinom je:

li(x)=j=0,jinxxjxixj

Približna funkcija koja aproksimira f(x) je P(x); xi su tačke za koje su poznate vrednosti date funkcije:

P(x)=i=0nf(xi)li(x)

Gledajući li(x) za i{1,2,3,4,5}:

l0(x)=xx1x0x1xx2x0x2xx3x0x3xx4x0x4
l1(x)=xx0x1x0xx2x1x2xx3x1x3xx4x1x4
l2(x)=xx0x2x0xx1x2x1xx3x2x3xx4x2x4
l3(x)=xx0x3x0xx1x3x1xx2x3x2xx4x3x4
l4(x)=xx0x4x0xx1x4x1xx2x4x2xx3x4x3

postaje jasnije zašto su takvi polinomi baš izabrani. Na svim mestima xji polinom ima nulto mesto, a kod xi ima vrednost 1. Tako je osigurano da će navedeni polinom da prođe tačno kroz date tačke odnosno da će za sve P(xi) da važi P(xi)=f(xi).

Primer

Poznata je vrednost polinoma u 3 različite tačke :

X 1 2 3
Y 3 -1 1

Ekstrapolacijom se dobija polinom :

P(x)=3x212x313+(1)x121x323+1x131x232

he:אינטרפולציה#צורת לגראנז'