Temeljna termodinamička relacija

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

U termodinamici, temeljna termodinamička relacija je bitna jednadžba koja povezuje prvi zakon termodinamike i definicijsku jednadžbu entropije u jednu cjelinu. Pokazuje kako važne termodinamičke veličine ovise jedna o drugoj. Pomoću nje možemo doći do zaključka o veličinama koje ne možemo izravno mjeriti pomoću onih koje možemo. Vrijedi za bilo koji reverzibilni i ireverzibilni proces između dva stanja koja su u ravnoteži.[1] Obično je izražena u diferencijalnom obliku (diferencijalna jednadžba), odnosno pomoću infinitezimalnih promjena termodinamičkih veličina na sljedeći način:

dU=TdSpdV

gdje je U unutarnja energija, T termodinamička temperatura, S entropija, tlak p tlak, a V volumen.

Pomoću Legendreove transformacije (involutarno preslikavanje)[2] možemo izraziti temeljnu termodinamičku relaciju pomoću drugih bitnih termodinamičkin veličina. Na primjer, možemo ju izraziti preko entalpije H kao

dH=TdS+VdP

pomoću Helmoltzove slobodne energije F kao

dF=SdTPdV

i pomoću Gibbsobe slobodne energije G kao

dG=SdT+VdP.[3]

Prvi i drugi zakon termodinamike

Prvi zakon termodinamike je definiran kao:

δQ=dU+δW

gdje je δQ neegzaktni diferencijal[4] topline predan sustavu, a δW neegzaktni diferencijal rada predan od sustava nekon drugom sustavu.

Drugi_zakon_termodinamike se može matematički izraziti preko Clausiusove (ne)jednakosti [5] kao:

dS=δQT

Ukoliko uvrstimo Clausiusovu jednakost u prvi zakon termodinamike dobivamo

TdS=dU+δW

izrazimo li neegzaktni diferencijal rada izrazimo pomoću tlaka i promjene volumena

δW =pdV

dobivamo traženu relaciju

dU=TdSpdV.

Ako sustav ima više vanjskih parametara od samog volumena koji se mogu mijenajati, temeljna termodinamička relacija poopćuje se na

dU=TdS+jXjdxj+iμidni

gdje su Xj poopćene sile koje odgovaraju pripadajućim poopćenim pomacima xj.

Povezanost sa statističkom mehanikom

Temeljna termodinamička relacija i principi statističke mehanike mogu biti izvedeni jedni pomoću drugih.[6]

Povezanost s ostalim dijelovima fizike

Hamiltonova mehanika

Ukoliko promotrimo temeljnu termodinamičku relaciju iz aspekta Hamiltonovog formalizma uočiti ćemo da ona zapravo predstavlja kanonsku transformaciju iz (p,V) koordinata u (T,S) koordinata i obrnuto.

Kanonska transformacija je definirana kao

dS=pdqPdQ

gdje je S generatorska funkcija[7], p količina gibanja, a q označava poopćene koordinate. Veličine P i Q su kanonski transformirani par koordinata.

Kanonska tranformacija održava Hamiltonove jednadžbe invarijantnima.[8] Iskoristimo li (poopćeni) Stokesov teorem na definiciju kanonske transformacije dobijamo bilinearnu difernecijalnu formu (infinitezimalni paralelogram)

dpdq=dPdQ

koja pokazuje da Jacobijan preslikavanja iznosi 1, odnosno da je volumen faznog prostora prije i nakon transformacije očuvan.

Upotrijebimo li istu tehniku na temeljnu termodinamičku relaciju dobijamo izraz

dTdS=dpdV[9]

odnosno da je površina ispod funkcija u (p,V) i (T,S) dijagramima jednaka, što je dobro poznata činjenica iz termodinamike.

Termodinamika crnih rupa

Još jedna povezanost se može napraviti s općom teorijom relativnosti. Za perturbacije stacionarnih crnih rupa, promjena energije povezana je s promjenom površine, kutnog momenta i električnog naboja sa:

dE=κ8πdA+ΩdJ+ΦdQ,

gdje je gdje E energija, κ je površinska gravitacija, A površina horizonta, Ω je kutna brzina, J je kutni moment, Φ je elektrostatski potencijal i Q je električni naboj. Tu povezanost je prvi put uspostavio Bekenstein 1972 godine.[10] Usporedimo li ovu jednadžbu s prvom jednadžbom u ovom članku uviđamo sličnosti i koliko je zapravo temeljna termodinamička relacija temeljna i izvan okvira klasične termodinamike.

Izvori

Šablon:Izvori