Laplaceova transformacija

Izvor: testwiki
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Laplasova transformacija (nazvana po Pjer-Simon Laplasu) je integralna transformacija, koja datu kauzalnu funkciju f(t) (original) preslikava iz vremenskog domena (t = vreme) u funkciju F(s) u kompleksnom spektralnom domenu. Laplasova transformacija, iako je dobila ime u njegovu čast, jer je ovu transformaciju koristio u svom radu o teoriji verovatnoće, transformaciju je zapravo otkrio Leonard Ojler, švajcarski matematičar iz osamnaestog veka.

Pojam originala

Funkcija t->f(t) naziva se originalom ako ispunjava sledeće uslove:

1. f je integrabilna na svakom konačnom intervalu t ose
2. za svako t<0, f(t)=0
3. postoje M i s0, tako da je |f(t)|Mes0t


Definicija Laplasove transformacije

F(s)={f(t)}=0estf(t)dt.(s=σ+iω;σ>0;t0)

Funkcija F(s) je »slika« ili laplasova transformacija »originala« f(t).

Za slučaj da je s=iω dobija se jednostrana Furijeova transformacija:

F(ω)={f(t)}
={f(t)}|s=iω=F(s)|s=iω
=0eıωtf(t)dt.

Osobine

Linearnost

{k=1nαkfk(t)}=k=1nαkFk(s)

Teorema sličnosti

Ako je a>0, tada je {f(at)}=1aF(sa), pri čemu je {f(t)}=F(s)

Diferenciranje originala

Ako je a>0 i {f(t)}=F(s), tada je {f(t)}=sF(s)f(0)

Diferenciranje slike

Ako je {f(t)}=F(s), tada je {tf(t)}=F(s), odnosno indukcijom se potvrđuje da važi {tnf(t)}=(1)nF(n)(s)

Integracija originala

Ako je a>0 i {f(t)}=F(s), tada je {0tt(τ)dτ}=1sF(s)

Integracija slike

Ako postoji integral 0F(s)ds, tada je {f(t)t}=sF(σ)dσ

Teorema pomeranja

{es0tf(t)}=F(ss0)

Teorema kašnjenja

{f(tτ)}=esτF(s),τ0

Laplasova transformacija konvolucije funkcija

{f*g}={f}{g}

Ova osobina je poznata kao Borelova teorema. Napomena: definicija konvolucije je: (fg)(x)=+f(xt)g(t)dt=+f(t)g(xt)dt

Laplasova transformacija periodičnih funkcija

Ako f(t) ima osobinu f(t+T)=f(t), tada važi {f(t)}=0Tesu1esTf(u)du

Dokaz

0estf(t)dt=0Testf(t)dtt=u+T2Testf(t)dtt=u+T2T3Testf(t)dtt=u+2T+...
0estf(t)dt=0Testf(u)du+T2Tes(u+T)f(u+T)du+2T3Tes(u+2T)f(u+2T)du+...
0estf(t)dt=0Tesuf(u)du+esT0Tesuf(u)du+e2sT0Tesuf(u)dT+...
0estf(t)dt=(1+esT+e2sT+...)0TesTf(T)duu=t

Odakle sledi: 𝓋{f}=11eTs0Testf(t)dt

Tabela najčešće korišćenih Laplasovih transformacija

Jednostrana Laplasova transformacija ima smisla samo za ne-negativne vrednosti -{t}-, stoga su sve vremenske funkcije u tabeli pomožene sa Hevisajdovom funkcijom.

ID Funkcija Vremenski domen
x(t)=1{X(s)}
Laplasov -{s}--domen
(frekventni domen)
X(s)={x(t)}
Oblast konvergencije
za kauzalne sisteme
1 idealno kašnjenje δ(tτ)  eτs 
1a jedinični impuls δ(t)  1  s
2 zakašnjeni -{n}--ti stepen
sa frekvencijskim pomeranjem
(tτ)nn!eα(tτ)u(tτ) eτs(s+α)n+1 Re{s}>0
2a -{n}--ti stepen
(za ceo broj -{n}-)
tnn!u(t) 1sn+1 Re{s}>0
2a.1 -{q}--ti stepen
(za realno -{q}-)
tqΓ(q+1)u(t) 1sq+1 Re{s}>0
2a.2 Hevisajdova funkcija u(t)  1s Re{s}>0
2b zakašnjena Hevisajdova funkcija u(tτ)  eτss Re{s}>0
2c rampa funkcija tu(t)  1s2 Re{s}>0
2d frekvencijsko pomeranje -{n}--tog reda tnn!eαtu(t) 1(s+α)n+1 Re{s}>α
2d.1 eksponencijalno opadanje eαtu(t)  1s+α Re{s}>α 
3 eksponencijalno približavanje (1eαt)u(t)  αs(s+α) Re{s}>0 
4 sinus sin(ωt)u(t)  ωs2+ω2 Re{s}>0 
5 kosinus cos(ωt)u(t)  ss2+ω2 Re{s}>0 
6 sinus hiperbolikus sinh(αt)u(t)  αs2α2 Re{s}>|α| 
7 kosinus hiperbolikus cosh(αt)u(t)  ss2α2 Re{s}>|α| 
8 eksponencijalno opadajući
sinus
eαtsin(ωt)u(t)  ω(sα)2+ω2 Re{s}>α 
9 eksponencijalno opadajući
kosinus
eαtcos(ωt)u(t)  sα(sα)2+ω2 Re{s}>α 
10 -{n}--ti koren tnu(t) s(n+1)/nΓ(1+1n) Re{s}>0
11 prirodni logaritam ln(t)u(t) 1s[ln(s)+γ] Re{s}>0
12 Beselova funkcija
prve vrste,
reda -{n}-
Jn(ωt)u(t) ωn(s+s2+ω2)ns2+ω2 Re{s}>0
(n>1)
13 modifikovana Beselova funkcija
prve vrste,
reda -{n}-
In(ωt)u(t) ωn(s+s2ω2)ns2ω2 Re{s}>|ω|
14 Beselova funkcija
druge vrste,
nultog reda
Y0(αt)u(t) 2sinh1(s/α)πs2+α2 Re{s}>0
15 modifikovana Beselova funkcija
druge vrste,
nultog reda
K0(αt)u(t)    
16 funkcija greške erf(t)u(t) es2/4(1erf(s/2))s Re{s}>0
Objašnjenja:

Šablon:Col-begin Šablon:Col-break

Šablon:Col-break

Šablon:Col-end

Inverzna Laplasova transformacija

U opšti slučaj, original f(t) date slike F(s) dobija se rešavanjem Bromvičovog integrala:

1{F(s)}=12πıγıγ+ıestF(s)dsγ>s0,

gde je s0 realni deo bilo kog singulariteta funkcije F(s).

S obzirom da se ovde integrali kompleksna promenljiva, potrebno je koristiti metode kompleksne matematičke analize. Mnogi primeri inverzne Laplasove transformacije navedeni su u tabeli iznad. U praksi, funkcije se transformišu u primere iz tablice, na primer razlaganjem na proste faktore.

Diskretna Laplasova transformacija

Za funkciju celobrojne promenljive f(n) njena diskretna Laplasova transformacija se definiše kao:

F(s)=n=0esnf(n)

Konvergencija ovog reda zavisi od s.

Sve osobine i teoreme regularne Laplasove transformacije imaju svoje ekvivalente u diskretnoj Laplasovoj transformaciji.

Primena

U matematici Laplasova transformacija se koristi za analiziranje linearnih, vremenski nepromenljivih sistema, kao: električnih kola, harmonijskih oscilatora, optičkih uređaja i mehaničkih sistema. Ima primene u rešavanju diferencijalnih jednačina i teoriji verovatnoće.

Literatura

Šablon:Refbegin

Šablon:Refend

Vanjske veze